Prema najnovijim podacima platforme European City Air Quality Viewer, područje u slivu rijeke Save diše najzagađeniji vazduh na kontinentu. Iako se podaci direktno odnose na Slavonski Brod, vazduh ne poznaje granice, te ista zabrinjavajuća statistika važi i za naš Brod.
Od 761 analiziranog grada u Evropi, ovo područje nalazi se na samom dnu ljestvice. Platforma Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) ne mjeri samo trenutno stanje, već dugogodišnju izloženost stanovništva najopasnijim zagađivačima poput lebdećih čestica, prizemnog ozona i azot-dioksida.
Godinama unazad, cjelokupna krivica za katastrofalan kvalitet vazduha prebacivana je isključivo preko rijeke. Vlasti i udruženja iz Slavonskog Broda su konstantno i direktno optuživali Rafineriju nafte u našem Brodu. U tom periodu pokrenute su brojne inicijative i preduzete mjere koje, objektivno gledano, nisu bile loše i išle su u korist i nama sa ove strane obale, jer je cilj svima bio zdravija životna sredina. Čak je i tadašnja predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović preduzimala korake da se Zarubežnjeft i Rafinerija stave pod kontrolu.
Međutim, činjenica je da Rafinerija nafte u Brodu ne radi već punih 8 godina.
Političko licemjerje je sada potpuno ogoljeno. Kada je postalo jasno da izvor zagađenja nije u našem gradu i da se stvarni krivac mora tražiti u njihovom dvorištu, vlasti u Hrvatskoj ali i Slavonskom Brodu su zaćutale. Preko noći su nestale glasne optužbe i agresivne medijske ofanzive, iako porazna statistika vrišti da i dalje udišemo najotrovniji vazduh u Evropi.
U toj administrativnoj tišini, svijetla tačka su pojedinci i ekološka udruženja iz Slavonskog Broda koji odbijaju da ćute. Njihova beskompromisna borba sa vjetrenjačama zaslužuje puno poštovanje, jer uporno zahtijevaju istinu i rješenja, bez obzira na to što Rafinerija Nafte Brod više ne može poslužiti kao dežurni krivac i meta za skupljanje političkih poena.
Zagađen vazduh ne staje na mostu. Građani misle da je krajnje vrijeme da lokalna administracija u Brodu, kao i nadležne republičke institucije, prestanu pasivno posmatrati problem. Moraju se tražiti zvanična objašnjenja od susjeda i konkretne akcije.
